beogradski sindikat - nema povlacenja nema predaje

Poslao: jeremija | Komentara: 6 | Glasova: 2 | Ocjena: 5 | Print
Izvodjac: Beogradski Sindikat
Pesma: Nema povlacenja, nema predaje
Transkripcija: jeremija
YT: http://www.youtube.com/watch?v=pDeo9TBBEY8


Tema koja se provlaci:


C#m    | A  | F#m  | G#m|G#m7| C#m   |u krug


C#m                        A
Pozdravljam zivot, jer sam shvatio sustinu,
F#m                           G#m      G#m7
da nisu bitne stvari, vec sta ostavljas za druge.
C#m                        A
Da samo zdrave glave mozes ostati jos duze,
F#m                G#m      G#m7
iskren prema sebi, besmrtan zauvek.
Jer kad niko nece, rodi se ideja –
od temelja sve je trulo, mora da se menja.
I to je moja zelja, da sva nova pokolenja,
plove pravim putem, laksa za tonu ponizenja.
Nisam Dositej, ja tribun sam iz geta,
nisam cit'o mnogo, ali jesam kol'ko treba.
I sad nekom smeta sto nisam prljav i bedan,
umem udarce da vratim i dodam im jos jedan.
Pa nazad na pocetak, jer ovde sve je stalo,
ovde lazi su realnost, okruzenje sramno.
Dok ne promenimo svest, ja cimacu se stalno,
nema predaje, povlacenja, za mene to je strano.
I pre svega, posle svega, jedino sto svima treba – BS, BS!
I pre svega, posle svega, jedino sto treba to je – BS, BS!

Refren:
C#m      A             F#m       G#m G#m7 C#m
Jos uvek sanjam mracne oblake da prolaze,
C#m      A           F#m        G#m  G#m7  C#m
jos uvek mislim kako jedna rec promenice svet!
C#m    A         F#m    G#m G#m7 C#m
I onog dana kada mene vise ne bude,
C#m     A         F#m         G#m G#m7 C#m
ni tada nema povlacenja, nema predaje!

Sutra na svet ako padne vreo kamen,
kad u pepeo nas sve bude mleo plamen,
tad cu te pitati sta ti znace pare,
titule i zgrade, sve je to za dzabe.
Neces steci postovanje za kes varajuci gladne,
ljubavi ima samo onaj ko je daje.
Sve za roditelje, bracu, zenu i drugare,
sokole u jatu, verne sindikalce.
Sto krce svoje trase kroz munje barikade,
ne prateci ljude nego svoje ideale.
Ceo svet je na ivici, svi samo sebe paze,
a mi pazimo i mlade koji pune nase sale.
Jer muzika kad zamre zivot tece dalje,
Beogradski sindikat zato poruku im salje,
Napred puna srca, bistrog oka, zdrave glave!
Nema predaje, povlacenja, k'o hoce da ga pamte!

Refren

Jos uvek budan sanjam,
jos uvek imam iste one snove da jednom bice bolje.
Jos uvek idem napred, pravo kroz vetar,
jos uvek kolena u blatu, spreman na jedan.
Jos uvek je rec ostra kao prvog dana,
k'o katana izvucena iz korice - ne treba ostrenje.
Jos uvek smo porodica, pustili smo korenje.
Jos uvek smo na frontu, jos uvek odbijamo ordenje.
Jos uvek vucemo poteze bez obzira na posledice,
jos uvek verujemo da mozemo da promenimo svet.
Jos uvek smo gerila,
jos uvek smo ulicna armija beogradskih carsija.
Jos uvek drzimo odstupnicu, drzimo redove,
jos uvek nema povlacenja, nema predaje.
Jos uvek drze se falange, a i kada nas ne bude,
ni tada nema povlacenja, nema predaje.

Jos uvek trajem, jos uvek se borim,
i dajem od sebe, k'o pre, i srce i dusu i sve sto treba.
I dalje sanjam moje ljude slobodne k'o nekad,
ne znam tacno kako, ali tacno znam da tako treba.
Jer to je osecaj: jednostavan, ikren i cist,
on je potek'o iz srca i uvek vrati se k'o bis.
I kad privid me povede da sa puta greskom skrenem,
negde osecaj se javi, jasan kao dan me prene.
Moja vera u dela je to sto zovem Ideal,
nje sam svestan pa je pratim, ona cini da sam srecan,
da sam posvecen, predan, sve dok se trudim da menjam,
sve prazne, prolazne poglede. Zato ostavljamo poruke,
da ideja ce opstati, pasce betonski blokovi,
i na noge ce se podici oslobodjeni robovi.
Mi stvoricemo bolji svet, to je perspektiva,
mi smo nova ofanziva, nasa borba je ziva i dalje!

Opet nepravedno optuzen dizem se na oruzje,
na lose sto htedose ideje da mi poruse.
Jer s' njima smo vec dugo, mnogo godina u borbi,
po telu smo puni rana, po licu smo modri.
Nema lazi i prevare. Ako stanem i predam se,
nek' mi zivot sutra prestane, nek' me nema, neka nestanem.
Jer kad mene svi sad ostave, na mene kad zaborave,
od sindikalne postave jos samo papir ostane,
ja cu da se postaram, kol'ko go da kosta me,
da napisem za klosare, ne dam vise, dosta je.
Za neke nove majstore, da sutra se suprotstave,
nase pesme ostavljam, jer nase vreme proslo je.
Da na kraju zapevaju kad konacno dobro je,
i svoje nove pobede k'o mi nekad proslave.
Jer jednog dana kada odem, jednog dana kada odem ja,
setite se moje borbe, setite se BS kraljeva!
Refren

 Komentari:
Poslao :: Johnny035
Krenem ovo da sviram i poèinjem da se smejem. Hip-hop na gitari! Ludilo! Svaka ti èast što si i kako si ovo skinuo.
Poslao :: jeremija
Hvala Johnny :D

Inaèe, ideja mi je pala na pamet kad sam pre neki dan bio kod jednog ortaka koji se bavi tom vrstom muzike, i zabezeknuo sam se kad smo krenuli da pravimo neku kompozicijicu, koja je zapravo bila samo ukrašena beatovima, a u pozadini je išla akordska progresija koju sam ja provalio.

Onda sam skontao, sve zapravo može da se svira, samo je pitanje skinuti :D

Ne ulaze oni tako lako u uši bez razloga :)
Poslao :: Johnny035
Ali bolje je svirati prstima nego trzalicom jer je odlièna stvar kad se okidaju palcem basovi. Baš zarazno deluje ovakva akorska progresija. G#m i G#m7 baš treba na bas žicama da se naglase.
Poslao :: igoruk
reci su sasvim realne mada ne volim takvu vrstu muzike
zna se koja ocena...
Poslao :: igoruk
zaboravih da napisem koja ocena :p 5...
Poslao :: jeremija
Hvala igoruèe :D


Johnny, imaš poentu, sve je u basovima :) Ja zato kad sviram naglasim udarac po basovima, onda polako sviram po niskim žicama, do prelaza na drugi akord :)
Poslao: jeremija | Komentara: 6 | Glasova: 2 | Ocjena: 5 | Print