357 - Njena Autor - David Gilmour Verse 1 E||-------------------|----------------| B||-------------------|----------------| G||----7--9-9---------|-7--------------| D||----7--9-9---4x----|-7--9-9-----4x--| A||----7--7-7---------|----9-9---------| E||-------------------|----7-7---------| Verse 2 E||--------|-------| B||--------|-------| G||--------|-------| D||---5----|---9---| A||---5----|---9---| E||---3----|---7---| Verse1 Ej jadan sam i bedan kad me ovoliko zabodu u zemlju, kad mi svo korenje pocupaju pre toga, pa me nasade k'o stap. Kako mi niko ne kaza da zamotam srce u ljusku, da namazem oci garezom i cutim dok govorim. Verse 2 Ko li me natera da svetlim u ovoj mocvari, pa zalutah tako duboko da me blato zamraci..? Verse 1 Ej, da li je dan ili je noc? Ni bube ovde ne zuje, samo secanja zvece o zidove, ni ruke dici ne mogu, da oponasam vetar na licu, koje ne znam ni da li je moje... Verse 2 Imao sam, vise nemam, dadoh i padoh, U Boga znam i njegovo cekam.. Ako i ti cujes tisinu, podaj mi ruku kad podjem visinu... Verse 1 Da ne idem sam u ono sto znam, kad otvore rajska vrata, da vidim gde sede brat do brata, i majke i sestre i ocevi stari, i osetim ukus sustine u stvari. Verse 2 Pogacu vrucu i kajmak za dusu, sa izvora lonce, sto sipam u susu. Peska zivota i zrno vremena, da prestane ruzna uspomena... Verse 1 Ej njena, ruzna uspomena... Verse 1 Ej, jadan sam i bedan, kad me ovoliko zabodu u zemlju, kako mi niko ne kaza da umotam srce u ljusku... I cutim dok govorim... To bi bilo to,otprilike :D
2akordi.net 1999- (0.0496)